Ljubomir Ljuba Popović – u svetu poznat kao Ljuba, rođen je 14. oktobra 1934. godine, u Tuzli, od majke Spasenije iz svešteničke porodice i oca Alekse, trgovca koji je posedovao imanje sa krčmom i dućanom, na drumu između Tuzle i Zvornika. Neposredno pred početak Drugog svetskog rata porodica se seli u Valjevo.
U Valjevu, Ljuba završava osnovnu školu, a potom nižu i višu gimnaziju. Za taj period vezani su druženja i igre s vršnjacima, ulazak u svet avanturističkih romana, fascinacija fudbalom i prvi nagoveštaji crtačkog dara. Za potrebe jednog od lokalnih bioskopa izrađuje reklamne panoe velikog formata sa scenama iz filmova, zahvaljujući kojima stiče i svoje prve honorare.
Po završenoj gimnaziji dobija posao selektora filmova za valjevski bioskop, malu stipendiju i mogućnost da svoj slikarski talenat usavrši na beogradskoj Akademiji za primenjenu umetnost. Promašivši rok za polaganje prijemnog ispita, upisuje se na istoriju umetnosti i, istovremeno, tokom cele školske godine, pohađa kurs crtanja u večernjoj školi u Šumatovačkoj ulici. Duh Šumatovačke – kroz koju su prošli mnogi poznati slikari – Ljuba će, naredne godine, preneti i na Akademiju za primenjenu umetnost. Tu nastaju njegove studije aktova u prirodnoj veličini kao i prve uljane slike sa neobičnim bićima i predmetima, uronjenim u atmosferu usamljenosti i teskobe. Iskorak u slikarski individualizam ili neke druge, dosad nedovoljno razjašnjene okolnosti, imaju za posledicu izbacivanje sa Primenjene akademije, na početku četvrte godine studija.
Studiranje nastavlja na Akademiji za likovnu umetnost, zahvaljujući podršci Marka Čelebonovića, koji ceni njegov rad i prima ga u svoju klasu, direktno na četvrtu godinu. Zbog odlaska Čelebonovića u Pariz, završava petu godinu u klasi Đorđa Andrejevića Kuna a potom i dvogodišnji specijalni tečaj kod Mila Milunovića. Na završnoj izložbi studentskih radova, 1959. godine, Ljubine slike privlače pažnju Leonida Šejke, idejnog vođe pokreta Mediala, koji je neformalno bio začet sedam godina ranije. Ljuba prvi i jedini put izlaže sa grupom Mediala 1960. godine, u Galeriji grafičkog kolektiva. U vreme izložbe nalazi se na odsluženju vojnog roka, u Bileći.
U jesen 1963. godine, definitivno napušta Beograd i odlazi u Pariz, ponevši sa sobom samo jedan blok sa crtežima i nekoliko oslikanih platana smotanih u rolnu. Prvih meseci izdržava se radeći molerske poslove, štedi novac i napokon se, po preporuci Marka Čelebonovića i Mila Milunovića, javlja g-đi Žinet Sinjak (ćerki slikara Pola Sinjaka) koja ga upoznaje sa Reneom de Solijeom, eruditom i uglednim teoretičarem umetnosti. Rene de Solije će 1971. godine objaviti monografiju o Ljubi – prvu ikad objavljenu monografiju u Francuskoj o nekom našem slikaru.
Posredovanjem Renea de Solijea Ljuba sklapa poznanstvo sa pariskim galeristom, Marselom Zerbibom, koji mu otkupljuje platna donesena iz Beograda, pronalazi atelje i počinje da organizuje izložbe u Parizu i Briselu. Sarađujući sa Zerbibom, poklonikom nadrealizma i zaštitnikom njegovih sledbenika, Ljuba se postepeno upoznaje sa mnogim važnim akterima pariske umetničke i intelektualne scene. Uskoro će o njemu pisati Andre Pjer de Mandijarg, Alen Žufroa, Rene Etijambl, Patrik Valdberg, Alen Boske, Gustav Rene Hoke… Zahvaljujući Zerbibu, Ljuba stupa u kontakt i sa pariskom galeristkinjom Tesom Erold, sa kojom će sarađivati i ostati prijatelj sve do svojih poslednjih dana.
Ljubina internacionalna karijera obeležena je velikim brojem samostalnih i kolektivnih izložbi (Pariz, Brisel, Njujork, Ženeva…), izlaskom trinaest monografija (najznačajnije: 1980. godine, kod njujorške izdavačke kuće Alpine Fine Arts – sa tekstom An Tronš i 2003. godine, u izdanju pariske kuće Cercle d’Art – sa tekstom Sarana Aleksandrijana), bogatom filmografijom i velikim brojem članaka u umetničkim i književnim časopisima.
Paralelno sa aktivnostima na međunarodnom planu, Ljuba je na upečatljiv način obeležio i kulturni prostor svoje zemlje. Uz njegovu podršku osnovana je Moderna galerija Valjevo, koja je 2015. godine proslavila tridesetogodišnjicu postojanja.
Ljubin život ugasio se 12. avgusta 2016. godine, u Beogradu – dva meseca nakon otvaranja njegove poslednje pariske izložbe. Sahranjen je u Valjevu, na brdu iznad kuće u kojoj je proveo detinjstvo i mladost.